Otok Lošinj je, zajedno sa Cresom, naš najsjeverniji veci otok. Skoro je 100 km dugacak, do 12 km širok i jako razveden. Radi toga ima mnoštvo uvala i uvalica u kojima se može divno kupati. U geografskom smislu najcešce govorimo o jednom otoku, jer su Cres i Lošinj odvojeni samo jednim pet metara širokim kanalom kojega su prokopali vec Rimljani. Ali što se tice vegetacije i klime razlike su vece. Lošinj je najviše poznat po svojoj blagoj klimi i dobrom zraku. Ljeta su topla, ali ne prevruca, a vlaga zraka je ugodno niska. Zime su blage i obicno bez mraza. U toj klimi se je razvila mediteranska vegetacija koja buja u mogobrojnim njegovanim vrtovima, po promenadi na rivi, u parkovima oko hotela i starih vila.

Sredinom 19. stoljeca je jedan austrijski lijecnik prepoznao i razglasio klimatske pogodnosti Lošinja. Veli Lošinj je uskoro postao znanstveno priznato klimatsko ljecilište. Slijedi izgradnja bolnice za lijecenje oboljenja dišnih puteva, zatim prvog hotela te vila plemenitaša i imucnika Austro-ugarske monarhije. Uz to je okolica Malog Lošinja krajem 19. stoljeca pošumljena borovima. U njihovoj blagotvornoj sjeni uživamo danas svi.

Mali Lošinj je administrativni i gospodarski centar arhipelaga i njegovo najvece mjesto. Taj mali sredozemni gradic se je raširio po obroncima oko zašticene uvale i pun je života. Naša kuca leži oko 1 kilometar izvan grada. Dovoljno blizu da se može još pješice doseci grad i istovremeno dovoljno daleko da se može uživati u miru.